Završio sam Elektrotehnički Fakultet u Beogradu skoro u roku. Izabrao sam najteži smer elektroniku. Nisam birao najlakše izborne predmete, nego sam birao one koje sam smatrao najkorisnijim. Sve to sam radio sa ciljem da jednog dana imam pristojan posao i prostor u životu za bavljenje sportom. Sad radim u Naftnoj Industriji Srbije u Pogonu Održavanje u Zrenjaninu i taj posao često zna da mi sabotira treninge.
Kad radim puno radno vreme od sedam ujutru do tri popodne nemam nikakvih problema sa treninzima ma koliko mi dan na poslu bio težak. Problemi nastaju kad radim prekovremeno. Kad ostanem na poslu koji sat duže opet uradim trening bez problema. Sve češće su situacije da radim dosta duže od normalnog radnog vremena što mi dosta sabotira treninge.
Ne bi me toliko nerviralo to što radim mnogo duže da su to neki poslovi iz moje struke. Zna da bude baš iritirajuće kad radim prekovremeno glupave poslove za malo para. Prošle nedelje sam bio u Nišu četiri dana. Posao mi je bio periodičan pregled električne opreme na benzinskim pumpama koja se nalazi u zoni gde je prisutna zapaljiva materija. Ovo je eksta glupav posao. Skinu se poklopci sa automata za točenje goriva. Traže se tablice sa podacima na električnim uređajima. Obično su te tablice nedostupne i jako prljave. Kad se nađu tablice pročitaju se podaci sa nje i zapišu na papir kako bi se napravila baza podataka i na uređaj se zalepi nalepnica. To radim ceo dan. Krenemo ujutru u sedam i obilazimo pupme do osam uveče. U osam uveče se vratimo u Niš i onda ajde na trčanje. Tih dana je trebalo da radim jake treninge zato što je prvenstvo države na 5km za dve nedelje i za tu trku se duže vreme spremam. Nije jednostavno trenirati jako u gradu koji skoro uopšte ne poznajem. Pošto na treninge krećem kasno nemam vremena da istražujem i nađem pogodno mesto za trening. Krenem pa se snalazim. Kad sam radio trening 5x1000m krenuo sam prvi interval od 1000m u nepoznatom pravcu nadajući se da ću imati pristojan km predamnom. Tad sam završio u nekom blatu, pa sam za narednu hiljadarku smislio nešto drugo. Inače Niš je super grad i baš mi se svideo. Lepo je videti da neki grad u Srbiji živi punim plućima, a nije Beograd. U Nišu puno ljudi trči, super!
U Nišu sam uspeo da uradim sve treninge po planu ali mi je to došlo glave. Mnogo sam se iscrpeo. Problem je bio to što ceo dan provedem u kolima ili na pumpama. Sve pumpe su bile na autoputu i tu nije moglo kvalitetno da se jede. Jeo sam malo i loše ceo dan. Kolege sa kojma sam išao na teren su jeli camo crkotine (roštilj) i ništa drugo. Od neke pristojnije zdravije hrane ni traga. Posle Niša mi je imunitet skroz opao, pa sam se razboleo. Opet propušteno previše treninga. Razmišljam se da li da idem na državno prvenstvo. Forma nije baš kako bih želeo. Od sledeće nedelje me opet čeka mnogo prekovremenog rada i to će dugo trajati. Ovog puta ću biti u Kikindi. Sad imam iskustva sa tim pa ću ovoga puta biti pametniji.
Nije baš lep život kad se puno radi prekovremeno. Tada se nema dovoljno vremena za sebe i svoje najbliže. Nisam se baš zato ubijao na fakultetu. Mnogi će sad reći da nisam skroman, šta bre ja hoću, zar ne vidim kako se u Srbiji teško živi, treba da budem srećan što imam posao, mnogima je gore itd. Sve to stoji, ali nisam skroman. Mislim da mogu bolje od ovoga. Znam svoj posao dobro da radim. Dobro se snalazim na poslu i lako rešavam probleme. Lako učim. Sam sam provalio world press, naučio HTML, PHP i JavaScript i rekonstruisao blog i napravio TEMPO KALKULATOR. Sad se bacam na android aplikacije i to ću za koji mesec znati da radim.
Razmišljao sam da promenim posao, ali u ovoj glupavoj zemlji normalnog posla ima samo u Beogradu. Ne volim velike i pretrpane gradove i neću da živim u Beogradu. Kakva će biti budućnost Srbije kad se svi sele u Beograd. Neću da budem deo te budalaštine. Najbolje bi bilo da odem kod devojke u Brus. Tamo lepo gajim ovce i maline, uživam u prirodi i pomalo programiram. Kad bih tamo trenirao po brdima i u takvoj klimi postao bih zver. Mogao bih da se jurim sa Kenijcima
.